DB Spektar

Autor: Doloris Boutwell

Sjećam se jedne godine, imala sam možda trinaest-četrnaest godina, kada sam shvatila da je moj otac ustvari “ljevak”. Uvijek je sve radio desnom rukom, pa vjerovatno zato nismo nikad ništa primijetili, dok nisam jednom prilikom vidjela da piše lijevom. To me je baš iznenadilo, te sam ga upitala otkud to. Ispričao mi je kako ga je majka od malena fizički kažnjavala kad god bi nešto radio lijevom rukom. Zbog strogoće i discipline sve je radnje savladao desnom, osim pisanja. Mozak jednostavno nije mogao da prihvati tu radnju i kažnjavan ili ne, nije mogao usavršiti rukopis desnom rukom. A savršen rukopis je, u njegovo vrijeme, bio obavezna vještina koju su očekivali i roditelji i nastavnici. Bilo je, ili savršen rukopis, ili pisanje desnom rukom.

Gledano kroz historiju, ljevaci su uvijek izvlačili deblji kraj i bivali etiketirani kao oličenje zla, malicioznosti i devijantnosti. Mnoge religije i danas smatraju lijevu ruku đavoljom. Sudbine ljevorukih bile su raznovrsne i uglavnom tragične. Do kraja 20. stoljeća slobodno možemo reći da je ova populacija „istrijebljena“ u toj mjeri da upoznati jednog je bilo ekvivalentno vjerovatnoći da te udari grom. Odnos između lateralizacije mozga i dominantne ruke desetljećima je predmet naučnog istraživanja. Rane opservacije datiraju još iz 19. stoljeća, no razumijevanje veze između povezanosti moždanih hemisfera i dominantne ruke značajno je napredovalo u drugoj polovini 20. stoljeća. Jedno od ključnih istraživanja koja su doprinijela tom razumijevanju proveo je Roger W. Sperry tijekom 1960-ih. Sperryjeva istraživanja, fokusirana na proučavanje pacijenata koji su podvrgnuti operaciji corpus callosuma, odnosno živčanog snopa koji povezuje lijevu i desnu stranu mozga, otkrila su da lijeva hemisfera mozga obično kontrolira obradu jezika kod osoba koje su dešnjaci, dok kod nekih ljevorukih osoba obrada jezika može biti ravnomjernije raspoređena između hemisfera ili čak većinom prisutna u desnoj hemisferi. Kasnija istraživanja dalje su studirala odnos između dominantne ruke i lateralizacije mozga, otkrivajući više nijansi u tome kako su funkcije mozga raspoređene između hemisfera kod ljevorukih u usporedbi s dešnjacima. Ujedno, bolje razumijevanje povezanosti dominantne ruke I mozga doprinijelo je razbijanju stigme o ljevorukima i svojevrsnoj “epidemiji” ljevorukosti, jer nije više bilo potrebe za skrivanjem ili sticanjem vještina koje su osjećali kao sve samo ne prirodne.

Leonardo Da Vinči je bio ljevoruk. Danas mnogi eksperti, analizirajući dostupne informacije retrospektivno, tvrde da je Da Vinči vrlo vjerovatno bio ADHD i autističan, ili kako bi neki specificirali, Aspergerovac. Nedavno pročitah komentar jedne gospođe, “eksperta za liječenje autizma”, kako je nemoguće da je Da Vinči bio autističan iz više razloga: bio je visoko inteligentan, a s druge strane, autizam u njegovo vrijeme nije postojao. Autizam je bolest novog doba izazvan vakcinama. Potvrdio Andrew Wakefield još 1990-ih; ko to ne zna, neka gugla i educira se. Zato imamo epidemiju autizma u svijetu. Epidemiju? (Ignoriraću ovoga puta ostale nebuloze u izjavi dotične).

Zaista, često se posljednih godina raspravlja o “epidemiji autizma”, sugerirajući nagli porast prevalencije autističnog spektra, posebno ako se uzme u obzir da svjetske zdravstvene organizacije tvrde kako je jedno u 36 djece autistično.  Ja odgovorno tvrdim da epidemije nema. Autisti su oduvijek među nama. Ako imate autistično dijete, vrlo je vjerovatno da ste vi, ili neko od vaših članova porodice ili predaka, također autistični. Ako imate jedno autistično dijete, postoji mogućnost da vaša druga djeca također budu autistična. Ključno je shvatiti da je ova percepcija u vezi sa potencijalnom epidemijom uglavnom rezultat poboljšanja dijagnostičkih praksi, a ne naglog porasta stvarne pojavnosti autizma. Proširenje dijagnostičkih kriterija, veća svijest među zdravstvenim djelatnicima, odgojno-obrazovnim radnicima i općom javnošću, kao i poboljšane metodologije u procjeni neurorazvojnih karakteristika, sve su doprinijele boljem prepoznavanju i razumijevanju autizma u svijetu. Međutim, to je samo jedna strana medalje.

Ono što je autistima kroz historiju zajedničko sa ljevorukima je da su konstantno i brutalno istrijebljivani. Zapravo, daleko brutalnije. S jedne strane imamo Hitlera i naciste, koji su nemilosrdno upražnjavali eugeniku kako bi kreirali savršenu rasu i eliminirali nepoželjne gene. Nasuprot tome, društvene norme i ekonomske prilike su, prije i poslije Hitlera, diktirale porodicama šta i kako da naprave sa svojim članovima ukoliko odstupaju od tih normi ili nisu u mogućnosti da se o njima brinu. Najčešća opcija je bila trajni smještaj u mentalne ustanove, a nerijetko su ishodi bili strahoviti. O ovome često pišem i govorim, jer smatram da je vrlo važno educirati javnost o nezavidnom položaju osoba sa raznim poteškoćama kako bismo zajednički promijenili generalnu situaciju i osigurali inkluziju i širenje svijesti. Na kraju, to je i primarni cilj ovog projekta i stranice.

Vraćajući se diskusiji o dijagnostici, historijski gledano, mnogi pojedinci s autizmom su često nevidljivi ili pogrešno dijagnosticirani, posebno oni s blažim oblicima poremećaja (ili kod ženskog spola). Zahvaljujući napretku u području psihologije, psihijatrije i neuronauke, dijagnostički alati postali su precizniji, omogućujući ranije i točnije otkrivanje znakova, osobina i simptoma. Dodatno, društveni stavovi prema neurorazvojnim razlikama su evoluirali, smanjujući stigmu i potičući pojedince i obitelji da potraže dijagnozu i podršku. Stoga, iako može izgledati da su stope autizma eksponencijalno porasle, vjerojatnije je da svjedočimo pozitivnim ishodima poboljšane svijesti, razumijevanja i dijagnostičkih sposobnosti, iako nismo još na razini na kojoj je poželjno biti.

Neki naučnici smatraju da su ljevorukost i objerukost (engl. Ambidextrous) na neki način povezani sa neurodivergentnosti, ali još uvijek nije jasno kako. Nekolicina historijiskih dokaza ukazuje da je Da Vinči ne samo bio ljevoruk, već da je uspješno koristio obje ruke. Ajnštajn, moj omiljeni neurodivergentni lik, također se nalazi na listi ambidesktara, uz Nikolu Teslu…i mog sina. Dok ovo pišem, povremeno bacim pogled na mog petogodišnjaka koji drži olovku nožnim prstima i švrlja po papiru kao da je to najnormalnija stvar na ovom svijetu. Nemojte me pogrešno shvatiti; niti imam namjeru trvditi kako su svi ljevaci i ambidekstri autistični geniji, nit da je moj sin jedan od njih. Želim da kažem da svaka šarenolikost u našim karakteristikama samo dodaje dubinu i bogatstvo našem iskustvu života. Baš kao što različite nijanse boja čine predivnu sliku, tako i naše jedinstvene osobine doprinose ljepoti ljudske raznolikosti. Kada razmišljamo na ovaj način, prevazilazimo barijere u prihvatanju drugih. Ljevoruki ljudi su kroz povijest bili suočeni s izazovima prilagođavanja desnomedežnom svijetu, ali su danas prihvaćeni i imaju olakšice poput proizvoda prilagođenih njihovim potrebama. Tako i autistična populacija zaslužuje da se njihova različitost slavi i da im se omogući pristup resursima i okruženju koji su prilagođeni njihovim jedinstvenim potrebama, kako bi mogli aktivno sudjelovati u društvu. Stoga, molim vas, manje špekulirajmo o epidemiji autizma, a više doprinosimo epidemiji inkluzije i prihvaćanja.

Vaš DB Spektar

Izvori:

Cleveland Clinic. (2024, April 30). Does autism run in families? Health.clevelandclinic.org. https://health.clevelandclinic.org/are-siblings-at-greater-risk-of-autism

Deolinda, A.R.B. (2024, May 8). 20 famous people with autism. Autism Parenting Magazine. https://www.autismparentingmagazine.com/famous-people-with-autism/#:~:text=Leonardo%20da%20Vinci,-While%20some%20believe&text=attention%20deficit%20and%20hyperactivity%20disorder,dyslexia%2C%E2%80%9D%20the%20scientists%20found.

Jarry, J. (2021, September 17). Are you Left-Handed? Science still yearns to know why.  Office for Science and Society. McGill University. https://www.mcgill.ca/oss/article/health-general-science/are-you-left-handed-science-still-yearns-know-why

Markou P, Ahtam B, Papadatou-Pastou M. (2017). Elevated Levels of Atypical Handedness in Autism: Meta-Analyses. Neuropsychol Rev, 27, 258-283.

Nastou E, Ocklenburg S, Hoogman M, Papadatou-Pastou M. (2022). Handedness in ADHD: Meta-Analyses. Neuropsychol Rev, 32, 877-892.

Ocklenburg, S. (2022, December 18). Left-handedness and Neurodiversity: A Surprising Link. Psychology Today. https://www.psychologytoday.com/us/blog/the-asymmetric-brain/202212/left-handedness-and-neurodiversity-a-surprising-link#:~:text=Left%2Dhandedness%20and%20mixed%2Dhandedness,link%20left%2Dhandedness%20and%20neurodiversity.

Rao, T. S., & Andrade, C. (2011b). The MMR vaccine and autism: Sensation, refutation, retraction, and fraud. Indian Journal of Psychiatry/Indian Journal of Psychiatry, 53(2), 95. https://doi.org/10.4103/0019-5545.82529

Rothman, L. (2015, August 13). How lefties first gained acceptance. TIME. https://time.com/3978951/lefties-history/

Salillas, E., Benavides-Varela, S., & Semenza, C. (2023). The brain lateralization and development of math functions: progress since Sperry, 1974. Frontiers in Human Neuroscience, 17. https://doi.org/10.3389/fnhum.2023.1288154

Pročitajte i: 2. april