DB Spektar

Autor: Doloris Boutwell

Ako ste istraživali autizam i koje su to osobine autističnih osoba, sigurno ste se susreli s pozajmicom „stiming“ili „stimovanje“. Pokušaćemo vam objasniti značenje ovog pojma i pojave te razbiti sveprisutne predrasude i vjerovanja kako se stiming manifestuje samo kod autističnih i osoba s ADHD (hiperaktivnost i poremećaj pažnje).

Američka Psihijatrijska Asocijacija definira stiming kao samo-stimulirajuće, ponavljajuće ponašanje koje je disruptivno i društveno neprihvatljivo. Stimovi se najčešće interpretiraju kao jedan od primarnih znakova kod autizma i poremećaja pažnje prvenstveno kod djece, mada u nekim slučajevima, stimovi perzistiraju u odraslu dob. Mnogi izvori navode kompleksne pokrete jednog dijela ili cijelog tijela, mahanje rukama, ljuljanje, skakanje, i vrćenje u krug kao tipične stimove. Međutim, postavlja se pitanje koje nas dalje navodi na razmišljanje koliko su stimovi zapravo zastupljeni kod djece i ljudi generalno: jesu li samo gore navedene fizičke radnje jedina ponašanja koja se mogu definirati kao samo-regulirajuća? Naravno da ne.

Kao roditelj, sigurno se sjećate vremena kada je nicanje zubića zadavalo tegobe vašoj bebi. Korištenje dude ili cucle, te silikonska i drvena pomagala/igračke znatno bi ublažili bol i razdražljivost uplakanih beba dok pravilno ne niknu prvi zubi. Neke bebe ne žele koristiti ništa od pomenutog, već počnu sisati prstiće ili rubove odjeće. S pomagalima ili bez, ovo je prva manifestacija stimovanja koje bebi pomaže da regulira emocije i razvije mehanizam za suočavanje sa stresom uzrokovanim neugodnim osjećajem u ustima.

Djeca u školskom uzrastu grizu olovke na času, cupkaju nogom dok čekaju da završi nastava, kuckaju prstima po stolu dok rješavaju zadatke na kontrolnom, ili se igraju s kosom dok čitaju knjigu. Sjećam se, dok sam i sama išla u osnovnu i srednju školu, koliko često bismo odlutali buljeći u lišće drveća kroz prozor, dok nastavnik uporno pokušava da održi pažnju i koncentraciju u razredu. A tek kad krene adolescencija i pubertet, pa se zadamo u „kopanje“ po koži i bubuljicama a da toga najčešće nismo ni svjesni. Do danas, kad sam nervozna, grizem nokte i zanoktice. Grozna navika, ali većina ljudi, pa i ja, teško kontrolira poriv da odstrani višak izumrle kože oko noktiju, a do kulminacije najčešće dođe u stresnim situacijama. Stručnjaci tvrde da se stimovi razvijaju kako bi pomogli smanjiti tjeskobu i umiriti pojedinca, stimulirati čula, nositi se sa senzornim preopterećenjem, izraziti frustraciju ili olakšati fizičku nelagodu. Dakle, stiming nije pojava koja sa sigurnošću upućuje na autizam, ADHD, ili razne neurorazvojne poremećaje, iako su možda intenzivniji i češći u ovim populacijskim grupama.

Prošle godine sam imala priliku realizirati prezentaciju za profesore i doktoralne studente o tome koje su pozitivne prakse u edukaciji i treningu uposlenika u školama u korelaciji s autizmom. Jedna od stavki koje sam podrobno objasnila bili su stimovi i koliko je neophodno da se ulože napori u razbijanje stigmatizacije ponašanja autistične djece. Sigurno i sami znate da sve što odskače od ustaljenih društveni normi u našem okruženju je u većini slučajeva odbačeno. Prezentirala sam to ovako: zamislite da cijeli dan provedete na poslu, iskusili ste neke neprijatne i stresne situacije sa šefom ili drugim uposlenicima, napolju je hladan i turoban dan i nimalo ne pomaže već otežanoj situaciji i mentalnom opterećenju. Radno vrijeme je završilo i ne možete dočekati da stignete kući i sjednete u svoju omiljenu stolicu za ljuljanje, uz topli čaj i pokrivač koji vam je nekad davno napravila baka od teške, prirodne vunice. Prekrivač je baš potežak, ali daje vam osjećaj čvrstog zagrljaja, što svakako pomaže u opuštanju vašeg tijela i uma. Dakle, stigli ste kući, napravili čaj, i sjeli u stolicu. Ljuljali ste se nekih pola sata, što vas je toliko opustilo da ste malo i odrijemali. Nakon svega se osjećate preporođeno, a problemi na poslu počinju se činiti trivijalnim. E sad, zamislite sve to, ali bez stolice za ljuljanje. Sada shvaćate zašto autistične osobe ispoljavaju ovu vrstu ponašanja. Vrlo je jednostavno – osjećaj je dobar dok to čine. Također, uviđate da mi svi zapravo stimujemo, na ovaj ili onaj način. Zašto nam je, onda, toliko teško prihvatiti kada se dijete vrti u krug, plješće ili maše ručicama, ili skače u mjestu?  Jesmo li licemjeri i jesu li u pitanju dvostruki standardi kada je riječ o našoj percepciji autizma i načina na koji se manifestira? To su svakako pitanja koje svako od nas treba da se zapita.

Nakon prezentacije, svi smo jednako bili iznenađeni. Prisutni se nisu mogli načuditi koliko jedan jednostavan primjer može pokrenuti lavinu misli i diskusija o tome kako druge doživljavamo i osuđujemo za sve ono što i sami radimo, a da toga nismo svjesni. Ja sam se iznenadila da toliko visoko obrazovanih ljudi takvo što nisu spoznali ranije. To nam govori mnogo o svijetu u kojem živimo, ali ne i samo to. Da se, za kraj, prebacim na još jedan slučaj u malo drugačijem scenariju: na sastanku sam s roditeljima djeteta od dvije i po godine kojem još nije dijagnosticiran autizam. Roditelji su prestravljeni tom mogućnošću. Promatrala sam dijete i, što bi rekli, “iz aviona se vidi” da je autističan. Negdje u sredini razgovora s roditeljima, otac se naglo okrenu i kao van sebe, povika prema dječaku: “Odmah da si prestao!” Dječak je držao igračku u ruci, počeo da je vrti i od silnog uzbuđenja i radosti, počeo da se trese, grči, a potom vrti u krug i viče. Upitah oca šta da prestane, odgovori mi, pa da se ponaša tako, izgleda grozno, “kao da je re…”, i onda stade. Upitah ga, da li misli da je grozno to što on, otac, cupka nogom, otkad smo započeli razgovor. Odgovorio mi je da to nije isto. Možda radnja nije ista, ali motivacija, poriv i potreba za stimovanjem jesu isti.

Stoga ću vam reći ono što sam rekla i ovim roditeljima – svi stimujemo. Sjetite se toga slijedeći put kada vidite roditelja u parku ili prodavnici, kako stoji ili hoda postiđeno i spuštene glave jer svi u neposrednoj blizini napadno bulje u njihovo dijete dok uzbuđeno maše rukama i vrti se u krug.

Izvori:

Laushman, P. (2023, December 14). Stimming: It’s not just for autistics anymore. ThriveAutismCoaching. https://www.thriveautismcoaching.com/post/stimming-it-s-not-just-for-autistics-anymore

Stimming: What is it and does it matter? (n.d.). CHOP Research Institute. https://www.research.chop.edu/car-autism-roadmap/stimming-what-is-it-and-does-it-matter#:~:text=Even%20typical%20adults%20sometimes%20stim,of%20being%20disruptive%20or%20harmful.

Stimming. (n.d.). https://www.autism.org.uk/advice-and-guidance/topics/behaviour/stimming#:~:text=Stimming%20or%20self%2Dstimulating%20behaviour,banging%20and%20complex%20body%20movements.

 Understanding Stimming: Repetitive Behaviors with a Purpose. (n.d.). https://www.psychiatry.org/news-room/apa-blogs/understand-stimming-repetitive-behaviors-purpose

Pročitajte i: Šta je ABA terapija?