DB Spektar

Autor: Doloris Boutwell

Zašto nemamo adekvatnu riječ za tantrume? Riječ “tantrum” je pozajmica koja se u javnosti često koristi kao sinonim za bijes. Da li je to ispravno i da li bijes uistinu najbolje objašnjava stanje i ponašanje koji predstavljaju značajan izazov i za djecu i za roditelje?

Šta su tantrumi?

Stručna literatura definiše tantrume kod mališana kao iznenadne emocionalne napade koji su uglavnom pretjerani i intenzivni odgovori na ne tako značajne situacije. S obzirom na tu nesrazmjernost između reakcije i stvarnog događaja kao okidača, roditeljima je gotovo uvijek teško da ih razumiju i kontroliraju. Osim toga, odrasli u djetetovom okruženju često pogrešno shvataju te ispade i tumače ih kao loše manire i nedostatak odgoja. Stoga je iznimno važno istaći da je, pored neosporive potrebe za podrškom  roditeljima u razumijevanju i upravljanju tantrumima, neophodno educirati sve aktere uključene u živote djece kako da razlikuju loše ponašanje od dječjeg pokušaja da nauči regulirati i komunicirati emocije koje još uvijek ne razumije.

Tantrum vs Meltdown

Razvojna psihologija identificira vrištanje, plakanje, namjerno padanje, bacanje, i kotrljanje na zemlji, nasumično ili ciljano bacanje predmeta, udaranje i ujedanje drugih osoba u porodici i okruženju kao neke od tipičnih manifestacija tantruma, a prema cilju i namjeri, navedena ponašanja se klasificiraju kao destruktivno agresivna ili samo kao uznemirenost. Međutim, unatoč brojnim sličnostima, te bilo da je prisutana agresija ili ne, važno je razlikovati tantrume od takozvanih „meltdown“ epizoda, ili slomova, kao najbliži termin u objašnjenju ovog fenomena. Slomovi su često prisutni kod djece sa razvojnim izazovima i dešavaju se kada dijete ne može da se nosi sa svim stimulusima koji dolaze iz okoline. Na primjer, „meltdown“ može da se desi kod autističnog djeteta preplavljenog emocijama i doživljajima svijeta oko sebe, a njegov mehanizam za kontrolu i upravljanje istim je drugačije razvijen, ili uslijed pristustva komorbiditeta, nije dovoljno razrađen. No vratimo se tantrumima.

Sudeći po definicijama, tantrumi su daleko kompleksniji od samog osjećaja i ispoljavanja bijesa. To mogu  da budu višestruke pomiješane emocije kod djeteta koje još nije u stanju da ovlada jednom emocijom i uslijed tog „emotivnog koktela“ ono nema druge opcije nego da na bilo koji način ispolji i izbaci turbulentne osjećaje. Ali šta su primarni psihološki okidači tantruma kod djece normalnog razvoja? Istraživanja tvrde da su to bolest, umor, i glad. Istovremeno, dok mnogi sinonimno koriste izraze bijes i frustracija,dio stručnjaka iz oblasti ova dva pojma također objašnjavaju kao potencijalne pokretače tantruma. Evidentno je da postoje razlike u tumačenju ovog fenomena u prvim godinama života. Ipak, jedno je neosporivo – ukoliko se tantrum epizode nastave nakon treće ili četvrte godine, to je moguća indikacija da postoji svojevrstan poremećaj u fizičkom, kognitivnom i socialno-emocionalnom razvoju djeteta.

Kako se nositi sa tantrumima?

Broj 1 preporuka za roditelje u situacijama koje podrazumijevaju rješavanje krize manifestovane kroz odstupanja u ponašanju je ABC metoda. Prvi korak je otkrivanje i praćenje okidača ponašanja, poput bolesti, umora, gladi, pretjeranih podražaja iz okoline u datom trenutku, itd. (Antecedents). Nakon toga, identificiranje ponašanja koje ti okidači prouzrokuju (Behavior). U ovom slučaju, raspon može biti između blage uznemirenosti do destruktivnog ponašanja. Treći korak su posljedice ponašanja (Consequences). Vrlo je važno shvatiti da posljedice ovise o tome kako roditelj pristupa rješavanju krize, što može biti podloga za razvijanje pozitivnih praksi, ali i kreiranja dodatnog neželjenog ponašanja. Da pojasnimo kroz primjer – zatražili ste od djeteta da dođe i sjedne na stolicu (Antecendent). Dijete odbija, počinje da plače i baci se na pod (Behavior). Posljedice (Consequences) se mogu odviti na slijedeći način: a) roditelj popusti djetetu i dozvoli mu da se vrati preferiranim aktivnostima, što potencijalno narušava vezu između roditelja i djeteta i pojačava vjerovatnoću za češću pojavu tantruma u budućnosti; b) roditelj ostaje smiren (vrlo je važno ne priuštiti bilo kakvu reakciju, jer i negativna reakcija je poticaj za građenje negativnih ponašanja kod djece koja traže pažnju), sačeka da se dijete umiri, pa ga usmjeri da priđe i sjedne na stolicu. Dakle, roditelj igra primarnu ulogu u određivanju kakve će posljedice ponašanja biti u ovom procesu. Smirenost u kriznim trenucima je definirana kao modeliranje smirenog ponašanja i mnogobrojna istraživanja su pokazala da je najuspješniji način u prevazilaženju tantrum epizoda.

Druga preporuka se odnosi na građenje uspješne komunikacije sa djetetom. Razgovarati sa djetetom na nivou koji je prihvatljiv i skladan sa njegovim uzrastom je imperativ. Na ovaj način se pospješuje veza između roditelja i djeteta, pomaže se djetetu u razumjevanju svega što se dešava unutar i izvan njega, te vješto gradi prevencija i kontrola tantruma. Također, kada roditelj uči dijete da koristi kratke, jednostavne i precizne riječi i fraze kako bi izrazilo želje, potrebe, i osjećanja, on ga uči da te riječi imaju veću vrijednost i težinu od (nepoželjnih) ponašanja. Na primjer, dijete treba staviti u sjedalicu u autu, ali ono želi da to samo uradi. Počinje plakati i odbijati radnju, a epizoda se pogoršava, jer roditelj insistira na tome da se u potpunosti pobrine za dijete. Situacija se najbolje može riješiti ako izostane reakcija na takvo ponašanje, zatim se dijete ohrabri da se samo popne u sjedalicu, pa mu se objasni da koristi riječi poput „ja ću se popeti“, ili „sam/sama ću“. Izvesti dijete iz auta da bi se djetetu pružila prilika da koristi predloženu frazu i samo se popne nazad u sjedalicu. Roditelj, naravno, pokaže u procesu da razumije šta je dijete reklo, dok ujedno ustupa prostor za građenje samostalnosti. Dijete počinje da shvata da riječi vrijede više nego djela.

Zaključci

 Riječ “tantrum” često se koristi kao sinonim za bijes, no stručna analiza ukazuje na njihovu kompleksnost, izraženu kroz mješavinu emocija koje dijete još nije sposobno kontrolirati. Vrlo je važno da razlikujemo i tantrume od “meltdown” epizoda, posebice kod djece s razvojnim izazovima. Naglasili smo značaj educiranja svih sudionika u djetetovom životu o prepoznavanju i pravilnom reagiranju na ove situacije. Kroz ABC metodu, roditelji i staratelji imaju alat za prepoznavanje, praćenje, i upravljanje okidačima ponašanja djece. Smirenost i izgradnja uspješne komunikacije ključni su u procesu suočavanja s tantrumima, osiguravajući podršku djetetu u shvatanju i izražavanju svojih emocija. Edukacija i razumijevanje tantruma svakako stvaraju temelje za zdrav emocionalni razvoj djeteta.

DB Spektar

Pročitajte i Gdje je registar?!

Izvori:

Cleveland Clinic. (n.d.). What is a Temper Tantrum? Temper Tantrums. https://my.clevelandclinic.org/health/articles/14406-temper-tantrums

Graves, S. B., & Larkin, E. (2006). Lessons from Erikson. Journal of Intergenerational Relationships, 4(2), 61–71. https://doi.org/10.1300/j194v04n02_05

Kohlhoff, J., Cibralic, S., Wallace, N. M., Morgan, S., McMahon, C., Hawkins, E., Eapen, V., Briggs, N., Huber, A., & McNeil, C. B. (2020). A randomized controlled trial comparing parent child interaction therapy – toddler, circle of security– parenting^TM and waitlist controls in the treatment of disruptive behaviors for children aged 14–24 months: study protocol. BMC Psychology, 8(1). https://doi.org/10.1186/s40359-020-00457-7

Lee, D. (2022). Jean Piaget profile. Online Learning College. https://online-learning-college.com/knowledge-hub/education/jean-piaget-profile/#:~:text=In%20fact%2C%20Albert%20Einstein%20called,could%20have%20thought%20of%20it.%E2%80%9D

Longobardi, E. T., & Wolff, P. (1973). A Comparison of Motoric and Verbal Responses on a Piagetian Rate-Time Task. Child Development, 44(3), 433.

Mcleod, S. (2023a). Jean Piaget and His Theory & Stages of Cognitive Development. Simply Psychology. https://www.simplypsychology.org/piaget.html

Mcleod, S. (2023b). Erik Erikson’s Stages of Psychosocial Development. Simply Psychology. https://www.simplypsychology.org/erik-erikson.html

Meltdowns: autistic children and teenagers. (2022, April 28). Raising Children Network. https://raisingchildren.net.au/autism/behaviour/common-concerns/meltdowns-autistic-children-teenagers#:~:text=children%20and%20teenagers-,Meltdowns%20happen%20when%20autistic%20children%20and%20teenagers%20feel%20completely%20overwhelmed,%2C%20crying%2C%20hitting%20or%20withdrawing.

Miller, C., Dickstein, S. & Lopes, V. (2023, October 30). Why do kids have tantrums and meltdowns? Child Mind Institute. https://childmind.org/article/why-do-kids-have-tantrums-and-meltdowns/

Newman, B. M., & Newman, P. R. (2016). Theories of human development (2nd ed.). Psychology Press.

Shafer, A. E., Wanless, S. B., & Briggs, J. O. (2022). Toddler teachers’ responses to tantrums and relations to successful resolutions. Infant & Child Development, 31(3), 1–18. https://doi.org/10.1002/icd.2304

Sisterhen, L. L. & Wy, P.A.W. (2023, February 4). Temper tantrums. StatPearls – NCBI Bookshelf. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK544286/