DB Spektar

Autor: Doloris Boutwell

Majka mi je u više navrata pričala kako sam se sama riješila pelena prije nego sam napunila godinu dana. I danas mi je teško u to povjerovati, iz više razloga. Sjećam se da je cijela frka bila sa mojim mlađim bratom oko toalet treninga i da nije bilo šanse da ga se nauči ići na tutu (ili nošu, kako je već ko naziva) sve dok se očev prijatelj kojeg je moj brat obožavao nije pojavio jednog dana i zastidio ga što „tako veliki dječak još nosi pelene“. Moj brat je tada imao tri godine i od tog dana je krenuo ići na wc bez ikakvih problema. Dalje, sjećam se da je cirkus bio i sa mojom kćerkom koja je odbacila pelene tek kada smo jedne prilike u gostima imali njenu drugaricu koja je već, baš kao „velika djevojčica“ sve obavljala sama, pa mi je palo napamet da zamolim njenu mamu da njih dvije idu zajedno u kupatilo, ne bi li moja kćerka uz „pritisak vršnjaka“ naučila kako se to radi. Tako je moja kćerka, sa dvije i po godine, rekla doviđenja pelenama. A o mom sinu da ne pričam. Sa više od tri godine, nisu pomogli ni mama, ni tata, a ni primjeri vršnjaka. Sjedenje na tuti je izgledalo kao da sam ga postavila da sjedne na dasku sa čavlima, a svako ustajanje bi rezultiralo bježanjem, sakrivanjem u neki kutak, i naravno, obavljanjem nužde.

Otkad radim sa djecom i roditeljima, najčešće pritužbe se odnose na kašnjenje sa odbacivanjem pelena. Kada sve drugo zakaže, ili kada se radi o neverbalnom djetetu, najčešće rješenje koje ponudim i koje se ispostavi kao vrlo učinkovito je intenzivni protokol za toalet trening. Ovaj protokol nerijetko prakticiraju bihejvioralni analitičari ili stručnjaci u radu sa djecom koji se oslanjaju na naturalistički razvojni pristup. No, prije nego detaljnije objasnim ovaj program, moram naglasiti da, kada kažem intenzivan, to uistinu i jeste, i unatoč visokom stepenu uspjeha, nema garancije da će protokol dati željene rezultate. Svako dijete, svaka porodica, te mogućnosti pridržavanja svih koraka su drugačije pa u skladu s tim ovisi i uspjeh. Prije početka, najbitnije je dobiti signale od djeteta da je spremno, a to se najčešće manifestira kroz samostalno skidanje pelena nakon obavljanja nužde, anksioznost i nezadovoljstvo zbog fizičkog osjećaja koji stvara prljava pelena, ili možda čak, ukoliko dijete još ne govori, počne da vuče majku ili oca za ruku prema kupatilu. U svakom slučaju, ta spremnost će zasigurno olakšati cijeli proces.

Dakle, prvo što roditelji treba da urade je da osiguraju vrijeme i pomoć drugih članova uže ili šire porodice. S obzirom da mnogi roditelji rade, najidealnije vrijeme za ovaj trening je obično vikendom kada su svi slobodni. Za početak, roditelji i pomagači (nekada su to i stručnjaci koji rade sa djetetom kod kuće, u vrtiću ili nekom drugom okruženju) bi trebali pratiti i zapisati svakih 15 minuta u toku tri dana, dok je dijete budno, da li pelena suha ili mokra, tj. da li je dijete obavilo nuždu ili ne. Sve informacije koje zabilježe u ta tri dana pomoći će roditelju ili stručnjaku koji radi sa njima da odrede koliko dijete često treba čistu pelenu. Ukoliko je dijete verbalno i ima razvijen receptivni i ekspresivni jezik, može i ono učestvovati u prikupljanju podataka kao kroz igru, gdje ono roditeljima kaže svaki put kada je vrijeme da se provjeri pelena i zapiše trenutno „stanje“.

Nakon što se procijeni koliko je često pelena mokra, odredi se frekventnost odlaska na wc ili sjedanja na tutu. Važno je i slijedeće: kada se krene sa treningom, pelene se više ne smiju koristiti. Najbolje bi bilo obezbijediti pamučni donji veš, jer ukoliko se dese nezgode, dijete će istinski osjetiti šta znači biti mokar i prljav, što će ga dodatno motivirati da obavi nuždu gdje je to predviđeno. Dakle, roditelji, psihički se pripremite na nezgode i imajte sredstva za čišćenje na dohvat ruke. Također, napravite listu koja će se sastojati od djetetovih omiljenih igračaka, slatkiša, grickalica, ili možda omiljenih crtića koje u posebnim prilikama može gledati na tabletu, TV ili laptopu. Drugim riječima, zapišite i pripremite sve ono za šta ste sigurni da može motivirati vaše dijete.

Krećemo sa treningom. U ovisnosti o informacijama o frekventnosti, dijete stavljati na tutu ili wc šolju svakih pola sata, sat ili dva. U međuvremenu se potrudite da dijete redovno unosi tečnost, ali izbjegavajte previše slanu hranu i grickalice da ne biste postigli kontra efekt, gdje djetetov organizam zadržava vodu. Cijelo iskustvo treba da bude što prijatnije, zabavnije i opuštenije, a sjedenje na toaletu (i dječaci) bi trebalo trajati između tri i pet minuta. Ukoliko dijete ne obavi nuždu, vodite ga kroz proces oblačenja, pranja ruku, puštanja vode, i napuštanja prostorije. Odlazak u toalet se obavlja u jednakim intervalima osim ako uspješno prepoznate fizičke znake da biste ipak trebali posjetiti toalet ranije.

Ponavljam, nezgode će se dešavati. Bitno je da izbjegavate bilo kakve kritike, odvedete dijete u kupatilo, presvučete ga i kažete „pi*kimo i ka*imo u šolju!“ (pokazati prstom). Prva pobjeda mora biti proslavljena instantno i nagrađena omiljenom i visoko preferiranom hranom, pićem, poslasticom, igračkom itd. Slobodno pretjerajte u nagrađivanju, pohvalama i slavljenju uspjeha. Ovo nagrađivanje je zaista važno jer stvara mogućnost za dijete da napravi poveznicu između aktivnosti/radnje i posljedice, što ga motivira da ponovi cijeli proces svaki naredni put. Možete koristiti i značke, naljepnice, riječi hvale, u ovisnosti šta najbolje i najviše pokreće vaše dijete. Još jedan vrlo značajan savjet je da zaista morate ostati smireni i u dobrom raspoloženju bez obzira na količinu nezgoda, negodovanja, nerazumijevanja i otpora. Bilo kakva negativnost može doprinijeti tome da dijete radikalno počne odbijati suradnju, što će vas odvesti na početak. U tom slučaju, trening će se morati prekinuti i ponoviti kada dijete ponovo bude spremno.

Toalet trening protokol se može i treba prilagoditi djetetovim potrebama, načinu učenja i stepenu razumijevanja i spremnosti. Kod neke djece početni koraci bi se možda trebali raščlaniti na što prostije radnje kako bi dijete shvatilo šta se od njega očekuje. Na primjer, za dijete koje se u potpunosti opire odlasku u kupatilo, prvi cilj je postići da ono provede deset sekundi u prostoriji, pa povećati vrijeme. Kad se savlada prvi cilj, slijedeći je deset sekundi sjedenja na toaletu, pa povećati vrijeme. Naravno, svaki uspjeh nagraditi, te postepeno doći do glavnog cilja – obavljanje nužde. Dakle, osluškujte svoje dijete i, ako smatrate da vam je potrebna dodatna podrška, potražite stručnu pomoć kako biste osmislili produktivne korake za uspješno odbacivanje pelena i korišćenje toaleta. Ne zaboravite da smo tu za vas; sva pitanja, komentari i konstruktivne diskusije su uvijek dobrodošle.

Vaš DB Spektar

Pročitajte i “Slučaj br. 1”